Izbori, izbori, viču svi na sav glas!
sonatica | 24 Januar, 2009 01:04
Post koji sam objavila kao belešku na Facebook-u.
Iz mog ugla...Dešavanja na Voždovcu
Voždovac.
Opština sa gradskim i prigradskim naseljima. Po mnogim stvarima
jedinstvena. Ima bogatu istorijsku, versku, kulturnu baštinu, sportiste
koji osvajaju medalje u svetu, glumačke velikane, svoje voždovačke
legende iz svih oblasti života.
Od juče ova velika beogradska opština nema vlast.
Pozicija
krivi opoziciju, opozicija krivi poziciju. Fenomen koji postoji samo na
Voždovcu. Fenomen koji može da se posmatra i sa sociološke, i
psihološke strane, ne samo iz ugla politike.
Nije Srbija zemlja čuda. Voždovac je zemlja čuda.
Nakon onih strašnih komunističkih vremena, prvi višestranački izbori doveli su SPS na vlast.
1992.godina
je godina promena na Voždovcu. Vlast osvaja koalicija DEPOS, u opštinu
ulaze i članovi DS-a koji tada nisu bili u DEPOS-u.
Sujeta, interno-stranačke razmirice, međustranačka prepucavanja, dovode ponovo SPS na vlast.
1996. godine vlast ponovo osvaja opozicija, ovog puta okupljena oko koalicije ZAJEDNO. SPS-a nema.
2000.godine SPS nestaje, vlada DOS.
Na majskim izborima prošle godine nekadašnje opozicione stranke, demokratske opcije, vraćaju SPS na političku scenu Voždovca.
Da nije tužno, bilo bi komično.
Od
jučerašnjeg dana nema ni demokratskih stranaka, ni SPS-a. Čeka se
odluka Skupštine grada i građani Voždovca će najverovatnije ponovo na
birališta.
I jedni se raduju, drugi tuguju, treći likuju. U
politici ne sme da bude emocija, samo su toga nesvesni svi mali i
veliki političari sa Voždovca.
Šta zapravo dobijaju političke stranke i građani Voždovca sa novim izborima?
Ovi prvi - mukotrpan rad u kampanji, građani priliku da razmisle da li su dobro glasali u maju 2008.
Otvara se i pitanje izlaznosti na birališta.
Narod izmučen sa ekonomskom krizom, umoran od politike, mora ponovo da glasa.
Kako
ubediti taj narod i one večite političke apstinente da moraju jedne
aprilske ili majske nedelje da prošetaju do svog biračkog mesta?
Pravo pitanje za sve političke stranke.
Na ulicama ćemo viđati Tomu, i Borisa, i Voju, i radikale, i nn lica željna vlasti...
Karneval se vraća u ovaj mini gradić u Beogradu.
Da li je moglo biti drugačije, ili možda " tako treba " ?
Hoće li stranke sa prefiksom " demokratska " u svojim imenima, vratiti opet one koji su davno morali da odu u istoriju?
Ili će se nešto opet " istorijski " promeniti?
Poznata je stvar da su Srbima svi izbori istorijski. I dramatični. I patetični.
Eh, duše slovenske, tople, emotivne.
Posted in priče . Dodaj komentar: (2). Trekbekovi:(0). Permalink