Sećanje...04.11.1999-04.11.2008.
sonatica | 03 Novembar, 2008 23:30
Mom Branku, Vitezu, junaku -1963-1999
Bio si hrabar. Pošten. Iskren. Krasile su te najbolje osobine.
Bio si moj veliki prijatelj. I danas si, verujem da me čekaš na onoj stazi prijateljstva, među anđelima.
Našli su te mrtvog u stanu. I policija je dala saopštenje da si se ubio.
Mnogo sam razmišljala o tome. Da li je to istina, ona prava?
I danas ne znam.
Voleo si me kao dragu prijateljicu. Uvek bio na mojoj strani. I ja na tvojoj. Bili smo tim. Svi su nam zavideli zbog toga.
Zadnji put smo se videli na Z.sahrani. Išli smo zajedno...čvrsto si me držao da ne padnem od bola.
04.11.1999. kada sam na radiju čula da tebe više nema, po prvi put u životu plakala sam jako, najjače.
I nisu mi dali da te ispratim...položim cveće i da ti kažem " Doviđenja prijatelju "...
Znali su da bih pala i da bih totalno odlepila.
Sada sam pala. Na samo dno.
Nema ni tebe ni Z, da me podignete i da mi smehom oterate tugu.
Živiš u mom srcu, živećeš zauvek...
Čekaj me...ja ću doći...
Misli na tebe i voli te
tvoja......
******
Još jedna bol koju ću zauvek nositi u srcu...
Posted in tuga . Dodaj komentar: (4). Trekbekovi:(0). Permalink