Menu:

Recent Entries

Categories

prijatelji [7]
pesme [14]
priče [59]
politika [0]
blog igrice [4]
tuga [9]
muzika [4]
ljubav [11]
dnevnik [39]
Generalna [11]

Links

Prijatelji
- Hyper
- Stepski
- Donna
- Princeza
- Pinokio
- Tekstopisac
- Na pozornici
- Tužna
- Iz ravnice
- Vladica
- Anđeo
- Mladi luk
- Domaćica
Generalna

Syndicate

RSS 0.90
RSS 1.0
RSS 2.0
Atom 0.3

"Produži dalje" -četvrti deo

sonatica | 07 Januar, 2013 22:25

Tog popodneva je kod nje zatekao starog kućnog prijatelja kako ubacuje nove igrice u računar.

- Ko ti je ovaj?

- Kućni prijatelj.

- Aha..Vasa S Tajčić. Počeo je da se smeje.

- Ma gde se seti Vase, nasmejala se.

- A šta traži kada sam ja ovde?

- Stani malo, ovo je moj stan, on je moj stari drug, ti ne znaš da popravljaš računare, ne voliš igrice..

- Čekaj, stani ti..Ovo je tvoj stan.

- Da.

- Pa šta ja tražim ovde? On ti je dovoljan.

- Aman čoveče, on mi je prijatelj, drugar, mogao si da budeš ljubazniji sa njim malopre.

- Ja neljubazan?

- Da. Tvoj nastup je bio nadmen i bezobrazan.

- Nadmen i bezobrazan? A on, šta reče "Ćao" i nije me fermao dva posto.

- A kako treba da se nastupa sa tobom? Očekuješ ovde crveni tepih, kao da si holivudski glumac, ma daj bre..

- Hajde, razgovaraćemo kad on ode.

**

Kada je drug otišao otišao je i on.

- Vraćam se za sat vremena.

- OK.

I naravno, vratio se, i vodili su ljubav. Žestoko. Zatim je usledila žestoka svađa.

- Ovako dalje ne ide.

- Ne ide.

- "Produži dalje, jer još si dijete"..

- Nisam dete, ali produžiću dalje. Prvo ti produži.

- Da se nisi usudila da me više zoveš.

- I ti isto, zaboravi sve. I hajde sada lepo idi.

- Gde da odem?

- Produži dalje. I ne zovi me.

- Ti mene nemoj više da zoveš!

- Ma ni slučajno! A i ti da se nisi usudio da dolaziš i da zoveš.

- Srećno, produži..

- I tebi puno sreće, produži i ti..ja već jesam.

***

Te večeri su razmenili desetak SMS poruka i dva puta su razgovarali.

Na kraju su se dogovorili da prestanu sa tim i da stvarno produže sa svojim životima. Da ne uznemiravaju jedno drugo.

***

Sutradan i narednih pet dana je plakala u stanu svoje drugarice. Nalivala se kao blesava džin tonikom i ludela je što ga je izgubila.

- Daj molim te, smiri se. Prihvati da je kraj.

- Ne mogu. Neću. On je mene ostavio. To ne mogu da podnesem.

- Sujeta jedne lavice.

- Da draga..jecala je, palila cigaretu za cigaretom i besnela je.

- Dva jaka i luda lava nikako ne idu zajedno.

- Nisi nam valjda radila horoskope?

- Ne, tebe poznajem a upoznala sam i njega. Oboje ste šašavi i sujetni i ponosni. I niste mogli da opstanete.

***

Bolelo je, mnogo je bolelo. Međutim, vreme i rad su joj pomogli da zaboravi.

Posle skoro tri godine, morala je da ga nazove. Službeno. Bila joj je potrebna mala pomoć. Nije želela da zove nikoga sem njega. Zanimalo je šta će reći.

**

Telefon je dugo zvonio. Javio se stariji ženski glas. Bila je zbunjena.
Pitala je za njega i žena je rekla da će je zvati.

Pozvao je, ali sa drugog broja.

- Dobar dan, ja sam..

- Ćao, što si tako zvanična?

- Izvini što ti dosađujem. Treba mi pomoć...

- Čekaj, polako..kako si?

- Dobro sam, a ti?

- Onako..

- I, da li možeš da pomogneš?

- Da, naravno. Nego, memoriši ovaj broj. Javi se.

- Hoću, hvala ti. I hvala zbog ovoga, znači mi.

- Ma nije to ništa. Javi se, voleo bih da se vidimo.

- Posle svega?

- Da, prošlo je vreme ludice. Nisam ljut, šta ti je?

- Ništa, samo sam iznenađena. Hvala ti, čujemo se...

***

Još ga nije zvala. Ne zna ni kada će to učiniti. Broj telefona je memorisan. Onaj prvi broj izbrisan.

***

Sećanja stižu zajedno sa prvim pahuljama. Nisu nestala, ipak je to bilo jedno lepo, mada bolno iskustvo.

Da, ponosna lavica i još gori lav. Nije bilo šanse za njih.

***

Odavno je produžila dalje. Samo je ta pesma podseća nekada na njega. I još ponešto, neke sitnice.

***

Zima je, januar.

Sama je, sa ožiljcima koji bole. Neće ga zvati da izleči te ožiljke. Jednostavno neće. Ne želi. Gotovo je odavno..a može..može uvek da ga pozove..Zna da će on doći. Ali to nikada neće uraditi. Jednom pročitana knjiga je dosadna, znaš joj kraj.

***

Spremna je da ponovo voli. Drugačije, lepše, kvalitetnije. Bolje nego što je volela onoga koji sada spava, i mnogo, mnogo bolje od ovog ponosnog lava. On joj ostaje samo kao jedna uspomena, iskopana sa dna ogromne riznice sećanja.

KRAJ

 

Posted in priče . Dodaj komentar: (5). Trekbekovi:(0). Permalink
«Next post | Previous post»

Comments

  1. 1. pitija  |  01/07,2013 at 23:58

    e pa meni ovo uopšte nije jasno

  2. 2. pitija  |  01/08,2013 at 12:32

    ma jasno mi je samo mi je žao ...

  3. 3. mssams  |  01/18,2013 at 00:08

    Nego mene interesuje da li su price istinite :)

  4. 4. sonatica  |  01/18,2013 at 00:36

    Neke priče su istinite, neke nisu...:)

  5. 5. lora1  |  01/18,2013 at 09:14

    Ne volim tuzne zavrsetke:(

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me