Jedna sasvim obična priča- osmi deo
sonatica | 30 Januar, 2013 12:29Pila je čajeve, ceđene sokove, inhalirala se i ležala. Poslala je mejlom dopunjen izveštaj o radu, a zatim je on zvao sa posla. "Nisi morala da se zamaraš, mogao je izveštaj da čeka, odmaraj što više." Prijala joj je njegova pažnja, iako nije bila sigurna šta tačno želi od nje. Samo prijateljstvo, ili nešto više..to pitanje je i dalje mučilo.
**
Sa druge strane grada, u njegovoj kancelariji se držao sastanak povodom tog izveštaja. Potrudio se da ona i koleginica dobiju stimulaciju, s tim što joj je on dao dodatnu stimulaciju, kao šef.
*
Došla je na posao sledeće nedelje. Javila mu se uredno, po pravilima firme, da je stigla na posao.
- Da li si raspoložena za ručak posle četiri, ili bar za kafu?
- Jesam, možemo da idemo negde.
- Da, ovde ne možemo ozbiljno da razgovaramo, stalno nas neko prekida.
Ostatak radnog dana je provela uz punu koncentraciju na posao. Nije više sebi dozvoljavala da mašta kad mašti vreme nije. Eto, još jedno samokažnjavanje. Kao da se srce i misli mogu kontrolisati, ona je nekako u tome uspevala.
*
Izašli su iz zgrade, i on je zamolio da prati njegov automobil. Tek sada se pitala gde je to izvodi i zašto. Bila je čak pomalo ljuta na sebe što je pristala.
Došli su u jedan miran kraj gde je usred šume, doduše proređene, bila picerija.
- Volim ovo mesto, a ti?
- Da, svratim nekad na kafu ili palačinke, odlične su.
Kakav formalan razgovor, mislila je u sebi. Kao da će se dogovarati o nekom sledećem projektu. A možda i hoće.
Posle ručka je naručio vino.
- Ja ne pijem.
- Samo čašu, neće ti škoditi. Znaš da Francuzi kažu da je vino zdravo.
U dimu cigareta, uz čašu vina on je počeo da priča. Rekao joj je kako ga je pogrešno shvatila.
- Šta hoćeš da kažeš time, da sam glupa, šta sam to pogrešno shvatila?
- Smiri se, molim te i slušaj..Devojka koju volim, to si ti. Kako ti to nije jasno? Zar nisi primetila da mi se sviđaš?
- Oh..baš si direktan..osmeh se pojavio na njenom licu.
- I ne brini za nju. Iselila se u prošlu sredu, pokrenuli smo postupak za sporazuman razvod. Reci mi, značim li ja tebi bar malo, samo malo?
- Da, oborila je glavu i prošaputala.
*
To popodne i veče proveli su u njegovom stanu. Bio je strastven ljubavnik, željan njene ljubavi, njenih dodira.
*
U firmi su brzo saznali za njihovu vezu, ali ih niko nije osuđivao, pogotovo ne oni koji su znali deliće njegovog života.
Venčali su se uoči samog dočeka Nove godine, par nedelja posle njegovog razvoda.
- Neka nam ova godina ispred nas bude novi početak.
- Da šefe moj najdraži. Osmeh nije skidala sa lica.
Pokazala mu je i dnevnik i on je tada bio iznenađen količinom njene ljubavi. Shvatio je da je konačno našao sreću, i obećao joj da nikada neće dopustiti da ih bilo ko rastavi.
*
Ovo je bila jedna sasvim obična priča. Priča koja je mogla i koja može svakome od nas da se desi. Ljubav ne bira ni vreme ni mesto kada će ugrajati naše srce.
I kada smo suočeni sa preprekama, treba da verujemo da će sve na kraju biti dobro. Dobrota i iskrenost uvek pobeđuju. Iako mislimo da su te vrednosti nestale, one su samo skrivene i čekaju da ih neko pronađe. Ljubav, kao pokretač svega, kao osnova svega, takođe pobeđuje. Kada je prava i obostrana. Lomi sve pred sobom i želi da bude tu, kao deo nas.
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (5).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. mssams | 01/30,2013 at 16:35
Lepo. Uzivala sam citajuci sve delove ove price...
2. sophia | 01/30,2013 at 17:11
divno...
Ti imas tu moc da u meni budis neizvesnost posle svakog procitanog dela...i onda jedva cekam sledeci i tako u krug...
Uzivala sam podjednako citajuci svaki. :)
3. nena58 | 01/31,2013 at 23:26
Srećan kraj, divan kraj...
4. sonatica | 02/03,2013 at 00:10
Hvala..:)
5. domacica | 02/09,2013 at 17:58
možda obična priča, ali jako lepo vodjena. kraj mi je ulepšao ovo sivkasto popodne
Prijatno!