Menu:

Recent Entries

Categories

prijatelji [7]
pesme [14]
priče [59]
politika [0]
blog igrice [4]
tuga [9]
muzika [4]
ljubav [11]
dnevnik [39]
Generalna [11]

Links

Prijatelji
- Hyper
- Stepski
- Donna
- Princeza
- Pinokio
- Tekstopisac
- Na pozornici
- Tužna
- Iz ravnice
- Vladica
- Anđeo
- Mladi luk
- Domaćica
Generalna

Syndicate

RSS 0.90
RSS 1.0
RSS 2.0
Atom 0.3

"Produži dalje" -drugi deo

sonatica | 05 Januar, 2013 14:00

Da li da mu odgovorim? Misliće da sam navalentna? Čekaj bre, pa on se meni prvi javio, on, nisam ja ta koja juri.

- Dobar dan gospodine, kako ste?

- Od kada mi to persiraš?

- Zezam te.

- Ne volim kada me neko zeza.

- Čudan si stvarno, ne znaš šta je šala.

- Ma znam, nego sam nenaspavan, ne pitaj zašto.

- OK, neću da te davim sa ovim SMS porukicama.

- Ne daviš me.

- Važi, ćaos.

- Čekaj, večeras isto vreme, isto mesto.

- OK, naravno.

**

Kuku, šta ja to radim. Ma ništa. Ubijam vreme. Ubija i on vreme.

Te večeri sam gledala televiziju. Osmeh i mali prekid pre onog "dobro veče".

Možda je to stvarno on, a ovo je neki znak. Ne opterećuj se.

***

I ponovo četiri sata četovanja. Kao u onoj predstavi Indeksovog pozorišta "četiri sata čamim čekajući".

Pričali su o životu. O književnosti. O problemima. O depresiji.

- I deluješ kao depresivac, znaš?

- Znam. Šta da radim.

- Znaš kako se depresija najbolje leči?

- Aha. Čekaj da nađem cigarete.

- Evo, ja zapalila jednu.

- O, kako smo slični.

- Daj bre, foliraš me. Ne poznaješ me.

- Ne poznajem te, hoću da te upoznam.

- Polako.

- Čekam ja, ne brini.

** 

I tako prođe još jedna noć, pa još jedan dan, i noć..sve vreme su letele SMS porukice. Četvrti dan, četvrta noć.

- Znaš šta, dosta je. Hoću da te vidim.

- Skoro će ponoć.

- Dobro i..

- Ništa, gde si?

- U tvojoj blizini, popravljam nešto drugaru.

- Daj mi 45 minuta fore, pa se nalazimo..

- Da, znam gde je to.

- Nisam ni sumnjala da ne znaš.

***

Da, to sam ja! Poljubac. Osmeh.

- Idemo kod mene na nes.

- Naravno, glupo je da stojimo ovde ispred.

- Ludo sam hrabra.

- Jesi. U stvari, oboje smo i ludi i hrabri.

***

U pola sedam ujutru skuvala mu je kafu.

- Malecka, nisi loša.

- I ti si ok.

- Znam to.

- Večeras..

- Večeras dolazim kod tebe, pravo iz A.

- Objasniću joj sve.

- OK, valjda će razumeti.

- Da, ona je žena širokih shvatanja.

- Ljubim te bebo.

- Nisam beba.

- Ma jesi.

- Nisam!

- Jesi, moja beba.

- Čekam te, nemoj da kasniš.

- Ne kasnim nikada.

- nastaviće se- 

Posted in priče . Dodaj komentar: (3). Trekbekovi:(0). Permalink
«Next post | Previous post»

Comments

  1. 1. mediterraneo  |  01/05,2013 at 15:23

    šarena ptica "ljubav" izgleda je sletela na tvoje rame sonatice.sviđalo mi se kada si koristila fotografiju meg rajan kao prepoznatljiv znak tvog bloga.pozdrav

  2. 2. nena58  |  01/05,2013 at 20:32

    Pratim, priča se lepo odvija.
    Meg Rajan volim, ali kad bi je ovde stavila, pa, ako se ja pitam, podsećalo bi nas na nešto neprijatno što smo preturile preko glave. Ima još dobrih i lepih glumica, koju ti voliš, Mediteraneo?

  3. 3. sonatica  |  01/06,2013 at 01:12

    Mediterraneo, ovo je samo priča.
    Fikcija u velikoj meri...
    Ljubav, da li je to ona reč koja se piše velikim slovima?
    Pozdrav i hvala što čitaš blog.

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me