Jedna sasvim ( ne ) obična priča
sonatica | 01 Septembar, 2009 19:26
Simpatična brineta koja je sve svoje prijatelje šarmirala iskrenošću
krila je jednu tajnu. Dugo čuvanu u svojim mislima, svojoj podsvesti, u
želji da je sačuva i od zaborava, ali i od nekih zlih jezika tog grada.
Imala je trideset i dve, tri, kada joj se dešavala jedna sasvim ( ne ) obična ljubavna priča.
Tih meseci nije radila. Krila se, gotovo od svih. Spremala je društvu
big suprise. Nije se čak ni na mobilni odazivala. Svima je to bilo
čudno, samo su s vremena na vreme pitali za nju komšije iz zgrade.
Komšije su ćutale.
Mršava, ispijenog lica noću je živela, danju je spavala. Pilule, možda za lilule, ogovarali su je neki.
Ona je zapravo, živela jedan drugi, potpuno drugačiji život. Uz "
Plazma keks " mlevenu, sa kašičicom šećera, i galonom kafe, budila se
oko devet, i čekala ga do jedanaest.
Njenog princa iz bajke, jednog čoveka koji je radio noću. Ulazila je u
dogovoreno vreme na taj sajt. Dolazio je minut, dva pre, ili posle nje.
Razgovarali su o njenim, o njegovim problemima. Nakon te priče, započinjali su ludi, strastveni sayber sex.
Do ranih jutarnjih sati.
Iz dana u dan. Iz noći u noć.
Tokom dana je bila budna tek toliko da prijateljima i celom svetu ispuni to big suprise.
Slao joj je poruke, slatke, najslađe. Nije ni on mogao da prespava baš ceo dan.
Meseci su prolazili. Kada su jedno ili drugo bili van tog grada, dopisivali su se porukama.
Kada mu je prvi put čula glas, tresla se od uzbuđenja. Plakali su
oboje. Životni putevi su ih razdvajali. Njihova je bila samo noć.
Bila je srećna sa njim. Razmenjivali su i pisma, duga, najduža. Strastvena. Puna greha.
Na kraju te godine, ispunio joj se san. Big suprise! Morala je da
otvori vrata svetu. Dugo se krila. I svi su je hvalili, govorili joj da
je lepa, da je malo bezobrazna što se krila. I jedino je bilo čudno što
je imala podočnjake. Pravdala ih je bolovima, upalama, izmišljala je
svašta. Samo da bi tajnu sakrila.
Noći su bile rezervisane za strast, za odlazak u daleke krajeve sa
njim, za ćutanje, povremeno plakanje, za priče koje nikada nikome
ispričala nije.
Kao po dogovoru, prestali su u isto vreme da dolaze na sajt. Čuli su se
još jednom, možda dva puta telefonom. Preklinjala ga je da ostane sve
samo na tome. Nije želela da ubija čaroliju ljubavi.
Živeo je u njenoj podsvesti. U noćima bez sna, zamišljala je da su opet tamo, sami, u nekoj bajci.
Vreme je činilo svoje. Otuđili su se jedno od drugog. Verovala je -zauvek.
Sve se vraća, sve se plaća. Bila je žena nekog kretena, koga se brzinski rešila.
Lagano je gubila ono najvažnije u životu- zdravlje i sreću. Zbog svoje tajne, i greha.
Sama, gotovo bez prijatelja, otkrivala je čari internet sveta. Bio joj je to " prozor u svet ".
Pojavio se kada se najmanje nadala. Na tren je pomislila " kolo sreće se opet okreće ".
Ova priča nema ni srećan, ni tužan kraj.
Još uvek traje.
Posted in ljubav . Dodaj komentar: (6). Trekbekovi:(0). Permalink