U gradu tišine
sonatica | 03 April, 2008 19:43Stigla sam danas u moj grad, najlepši na svetu celom. Pune dve nedelje provela sam u gradu tišine, bez gradske vreve, u gradu gde se čuje jedino crvkut ptica, u gradu gde se oseća miris proleća. Rehabilitacioni centar u jednoj poznatoj banji, nedaleko od Beograda. Došla sam jednog sivog, kišnog jutra, i to mesto izgledalo mi je sablasno tiho. Plakala sam prvih dana. Nisam naučila da postoje grubi ljudi, spremni da se svađaju, da vređaju. Očekivala sam i bolji tretman prema pacijentima, u svakom pogledu. Nije ga bilo. Grad tišine, pomalo sam doživljavala i kao zatvor i kao kuću Velikog Brata, u podjednakoj meri. Jedino što mi je tamo prijalo, to su pojedine vežbe sa retko finim fizoterapeutima, i prijateljica koju sam tamo stekla. I možda ovaj post ništa ne vredi, jer sam umorna i nemam koncentraciju...možda... Želim samo da se javim da sam ponovo ovde.
Posted in dnevnik . Dodaj komentar: (8). Trekbekovi:(0). Permalink