PETA PRIČA O ROZALINDI
sonatica | 12 April, 2008 18:29Princeza (Izvode: Slađana Milošević i Dado Topić)
Ti živiš gde zvezde tkaju sag od srebra i nevinošću sja
tvoje lice dok nedostižan kao sena
nastavljaš svoj let
negde je skriven tvoj svet(moj svet si ti)
večnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene
Jer ti si princeza nekog drugog sveta
Tvoja reč stvara čuda budi iskrena
Uputi mi osmeh tek da znam postojiš nisam sam negde izvan planeta
Još ne znam da l' si zvezda ili žena
I samo jedan tren
Da postojiš k'o ružičasta morska pena
Na žalu stojim sam Galebova stope briše val (ali samo)
Večnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene
Slušala sam ovu pesmu u onoj pustoj pustinji od kafane kada se pojavio ON na vratima.
Jedva sam ga poznala.
Bio je mršav, na njemu nije bilo ni traga nekadašnjoj eleganciji, na licu su se jasno videli tragovi umora i tuge.
- Malecka, dobro veče. Da, to sam ja! Malo sam se promenio.Posle našeg rastanka i posle onog mog pisma nigde nisam otputovao. Moj sin je morao da slaže. Razveo sam se, iznajmio stan. Propala su mi dva slučaja na sudu.Počeo sam da mnogo pijem i da gubim klijente.Nedavno sam se i tukao u jednoj kafani-zbog pesme koja me je pogodila.
I pomalo me sada boli ona noga koju sam već povredio u saobraćajnoj nesreći...
Malecka, možeš li da me prihvatiš ovakvog? Više nisam tvoj čarobnjak koji može svojim bojama da promeni tvoj svet. Samo sam luzer, alkos i nepopravljivi romantik. To je od mene ostalo.
Govorio je bez prekida. Naručila sam piće i za njega. Ostali smo cele noći u tom kafiću.Debeli konobar koji liči na Renea napravio nam je tople sendviče. I kada je svanulo, uplakana i zbunjena, zamolila sam ga da pođe sa mnom..kod mene kući. Pristao je...
Nastavak sledi...
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (8).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. profesorlukic | 04/12,2008 at 18:39
Pomalo neocekivan nastavak cetvrte price ali ne i nemoguc. kako je krenula ova prica uvijek se sljedeca nastavljala time sto se nije ocekivalo. Ko zna cime ces nas sljedeci put iznenaditi.
Ono kao, pokvari se auto, nesto slicno :)
U svakom slucaju dobro ovo radis.
Pohvala.
2. vladica | 04/12,2008 at 19:30
Zaista , nemoj da prestaješ da pisanjem... dovrši ovu priču , ako već nisi , tečno za čitanje iizaziva znatiželju.
3. Pinokio | 04/12,2008 at 19:34
Znam sta bih ja uradila, ali ne znam sta ce ona! Zato cekam nastavak : ))
4. lilanina | 04/12,2008 at 21:14
sonatica - vrlo vesto - dajes nam pricu ali ni jednog trenutka ne kazes kako se junakinja oseca - to prepustas nama.
Salute :)
5. Tekstopisac | 04/12,2008 at 22:21
Opet tigar koji skače na Sandokana i istovremeni prekid kadra sa zamrznutim tigrom :-)
6. donna | 04/13,2008 at 01:29
Vrlo interesantno. Ostavljaš veliki prostor i vješto podstičeš na razmišljanje. Pohvale za stil.
7. tuzna | 04/13,2008 at 10:01
Donna lepo kaze...
A ja iz svega ovoga nanovo izvodim zakljucak:kao da smo(zene) najvece glupace,uvek se prasta....
8. domacica | 04/14,2008 at 11:17
ako ovako nastaviš, moraću u školu za književne kritičare, neću znati šta da kažem
Prijatno!*