Rozalinda- pobede i iskušenja
sonatica | 22 April, 2008 19:03Jutro je bilo sunčano, a u mom malom potkrovlju, sve je odjednom postalo sivo, kada se oglasilo zvono, i kada sam videla majku.
-Znala sam da ćeš to uraditi! Javio nam je čika Dragan, i on je bio u tom restoranu u Skadarliji.Vidiš da se sve sazna i dozna. Ne želim da ga vidim, neka napusti stan dok sam ja ovde, pričala je bez prestanka....
Pogled mi je bio prazan. Slušala sam je, i u jednom trenutku poželela sam da joj stavim ruke oko vrata, da ućuti, zauvek da ućuti.
Onda sam skupila hrabrost i rekla joj sve što me godinama muči:
- Prvo, odakle ti pravo da mi upadaš u stan bez najave. Ko si ti? Žena koja me je rodila a nikada me nije zavolela. Nemaš prava da donosiš sud o mom životu. Živim onako kako znam, najbolje što mogu.
-„ Ali, čekaj da ti kažem..“ pokušala je da me prekine
- Ne prekidaj me, slušala sam te, sada slušaj ti mene. Upropastila si život moga oca, verujem da je i dan danas očajan što se oženio sa ženom bez srca. Dedu ste tetka i ti namerno opijale, i sada je tužan bolestan starac.
Ne dozvoljavam ti da uništiš i moj život.Planiram da imam porodicu, da svoju decu pravilno vaspitam, da ih volim. Ljubav je meni na prvom mestu. Sada si rekla šta imaš da kažeš i molim te da momentalno napustiš ovaj stan.
Pre nego što je izašla, moralo je njeno da bude zadnje:
-Slepice jedna, morala si da loviš tuđeg muža, inače bi zauvek ostala baba devojka. Zaboravljam te. Neću da imam posla sa alkoholičarima, nazovi novinarima i pravnicima. Budalo jedna, nigde te ravne nema!!!!
Zalupila sam vratima. Zaključala sam ih. M je izašao iz sobe i zagrlio me. Počela sam da plačem. Ipak sam je u dubini duše volela.
Ali, ovo je na neki način bila moja pobeda. Mala, ali pobeda.
Pred nama je bio vikend, a posle vikenda M je morao da ode na lečenje.
Tih dana bila sam izgubljena. Želela sam da vreme stane, da on bude duže uz mene.
M je otišao da poseti svog sina koji je već bio u bolnici. Ja sam dekoncentrisano posmatrala teze na osnovu kojih sam morala da napišem tekst za novi broj.
Ostatak subote i nedelje proveli smo na pored reke. Jedan naš prijatelj nam je pozajmio svoj brodić za taj vikend. Osećala sam se kao da sam u Španiji na medenom mesecu.
Vreme je proletelo brzo, ljubav je bila jaka, nismo se razdvajali, ali došao je ponedeljak.
Tog dana dok se spremao za bolnicu, M je plakao. Tada sam otkrila koliko je on zapravo emotivan i ranjiv.
Dugo smo se opraštali pred kapijom bolnice, kada smo izašli iz „njegove „ sobe.
Vratila sam se kući, u prazno potkrovlje.
- Nastaviće se -
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (9).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. vladica | 04/22,2008 at 19:11
sviđa mi se zato što pišeš jasno , razgovetno i čitalac ne treba sa se muči da tumači rečenice.
2. sonatica | 04/22,2008 at 19:15
Hvala Vladice, objaviću sve delove " kostura " buduće knjige ovde...i onda ću objaviti ovu " Rozalindu ", zanima me i kako će čitaoci i kritika reagovati.
3. vladica | 04/22,2008 at 19:19
znači govorim u svoje ime naravno. Ono što sam čitao jako je tečno za čitanje i dopada mi se .
4. domacica | 04/22,2008 at 19:28
ako je ovo kostur, kako liće tek izgledati sa mišićima?
a tek kad dodju kosa, šminka...
mislim da će mi se dopasti.
Prijatno!*
5. Pinokio | 04/22,2008 at 19:30
Da, pitko je. Ali, ako nameravas da objavljujes knjigu, cini mi se da je ovo dobro kao kostur, bas kao sto si sama rekla. Psiholoski momenti mi fale, razmisljanja....sve ono sto ce joj dati dubinu. Radnja mi se dopada.
Zelim ti da sa lakocom napises knjigu.
I iiiii da i ti zoves na promocijuuuuu! : ))))
6. tuzna | 04/22,2008 at 20:41
i ja cekam promociju...rozalinda ide u odlicnom smeru!a i super je sto je ovako po delovima,zamaralo bi da je odjednom...ljub :***
7. donna | 04/22,2008 at 22:43
Biće to dobar roman, tema je odlična, samo "kostur" doraditi, ali i ovako drži pažnju. Vjerujem da će čitaoci biti zadovoljni
8. lilanina | 04/23,2008 at 00:41
sonatica - da li ce biti dovoljno ako ti kazem da sam sinoc trazila tvoj post jer znam da ga obicno postavljas prilicno kasno. Prica me je dakle ''uhvatila'' i nadam se da ce tako biti do kraja. Na odlicnom si putu.
Salute :)
9. phedredelaunay | 04/24,2008 at 17:03
Zavirujem redovno, cekam nastavak :)