Menu:

Recent Entries

Categories

prijatelji [7]
pesme [14]
priče [59]
politika [0]
blog igrice [4]
tuga [9]
muzika [4]
ljubav [11]
dnevnik [39]
Generalna [11]

Links

Prijatelji
- Hyper
- Stepski
- Donna
- Princeza
- Pinokio
- Tekstopisac
- Na pozornici
- Tužna
- Iz ravnice
- Vladica
- Anđeo
- Mladi luk
- Domaćica
Generalna

Syndicate

RSS 0.90
RSS 1.0
RSS 2.0
Atom 0.3

ROZALINDA – Prvi znaci oluje

sonatica | 23 Jun, 2008 20:28

Kada je moja mala pahuljica napunila pet meseci njena baka je morala da se vrati u Australiju. Donela je odluku da se zauvek vrati da živi u Srbiji. Pre povratka bilo je potrebno da sredi australijsku penziju i da proda stan. U Beogradu će, od ušteđevine da kupi manji stan, da se igra sa svojom malom princezom i da drži časove engleskog.

M je puno pažnje posvećivao svojoj maloj srećici kako je zvao Jelu, ja sam pomalo pisala, uglavnom uveče i sve je izgledalo i bilo harmonično.

Jednog popodneva, tek što smo uspavali malecku, zazvonio je telefon. M se brzo javio.

- Da, da ja sam...Kada je uhapšen? Gde je sada? Odmah dolazim... Bio je bled. Jedva se povratio iz šoka i onda mi je rekao da odmah mora da ide u gradski SUP. Policija je, zbog posedovanja oružja i narkotika uhapsila njegovog sina. Poljubio me je i izleteo iz kuće.

Da..razmišljala sam. To je bio onaj moj čudan predosećaj.Poslednji put je video sina pre tri meseca. Nije znao da se drogira, niti da ima nekih problema sa zakonom.

Posle par sati Jelena se probudila. Nahranila sam je, okupala, igrala se sa njom. Nisam ni primetila da je vreme prolazilo. M je te noći došao jako, jako kasno. Osetila sam da je pio.Videla sam i dve nove bore na njegovom licu.

 - Kriv sam Rozi...napustio sam ga. Nisam dovoljno brinuo...On je diler droge. Kako da ga izvučem Rozi, ne znam..ali ja sam kriv...ponavljao je ove reči i ja sam počela da plačem.

- Nisi ti kriv, ja sam. Zbog mene i Jele si zaboravio svog starijeg sina.

Ne znam kakva je psiha malih beba, ali Jeli, koja se u međuvremenu probudila, verovatno su čudno izgledali mama i tata, dok su plakali i grlili se u isto vreme.

I narednih dana M je kući dolazio pijan. Nije bio grub.Nije vikao, nismo se svađali...ali u kući se, osim bebinog plača nije čulo gotovo ništa...

 - Nastaviće se –

Posted in priče . Dodaj komentar: (5). Trekbekovi:(0). Permalink
«Next post | Previous post»

Comments

  1. 1. glumac  |  06/23,2008 at 20:50

    Teško, zaista. Samo što se ništa ne postiže traženjem krivca,nego rešenja koje svakako nije u alkoholu. :(

  2. 2. domacica  |  06/23,2008 at 20:56

    kad alkohol umeša prste, sve izgubi sjaj. nadam se da će ova priča, ipak poteći u drugom smeru.
    Prijatno!*

  3. 3. vladica  |  06/23,2008 at 21:46

    Alkohol, a šta je to ?
    Podsetio me je na jednu priču , koja se i danas proteže u glavnom gradu , gde je alkohol uništavao i njen i njegov život , a on je bio taj koji ga je upražnjavao.

  4. 4. iluzija  |  06/23,2008 at 21:55

    Procitala... i sta da napisem... sta... :((

  5. 5. sanjarenja56  |  06/24,2008 at 07:15

    Alkohol i droga gde uđu, sreća izlazi...

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me