Moj prvi radni dan
sonatica | 07 Avgust, 2008 17:46Dok se nisam zaposlila u opštini, imala sam neko strahopoštovanje prema toj državnoj ustanovi. Odlazila sam tamo samo kada treba da izvadim Uverenje o državljanstvu, ili kada sam morala nešto da overim od dokumenata. Svi koji su tamo radili, činili su mi se strašno ozbiljni, pomalo strogi.
A onda je došao dan kada sam počela da radim. I to baš u toj ozbiljnoj i meni strašnoj opštini.
Petnaesti dan septembra. Godina 1993. Inflacija, prazne prodavnice, kupovina nes kafe i cigareta na Bulevaru.
Sećam se, kao da je juče bilo...dolazim u 7.15 a opština radi od 8.00. Sedam na neku ofucanu klupu, za stranke, pošto ne znam gde mi je kancelarija. Obezbeđenje i ja. Pustinja. Posle pet minuta dolazi još jedna devojka. Sela je pored mene. I odmah smo se prepoznale. Moja koleginica :) kojoj je prvi radni dan, kao i meni.
15-20 minuta pre osam počeše da stižu i zaposleni, upisuju se, uzimaju ključeve, otvaraju se kancelarije. Nekoliko minuta pre osam stižu i naša načelnica i njen zamenik. Načelnicu poznajem. Zove mene i moju koleginicu na kafu. Pijem kafu i slušam šta sve treba da radim i gde. Zamenik načelnika, koga danas retko srećem, posmatra nas kao razredni, strogo. Daje nam neku debelu knjigu svetlo plavih korica.
" Svakog petka ću vam postavljati pitanja iz ove knjige, to vam je za ispit ". Zamalo da kažem - " dobro razredni ", koleginica sagla glavu zbunjena potpuno.
" Nemoj da mučiš decu " - nasmeja se moja načelnica. Uvela nas je zatim u kancelariju - šalter salu, i pokazala nam naša radna mesta.
Odvojeni šalter za popunjavanje i prodaju obrazaca. Četiri, pet koleginica i kolega je odmah prišlo da se upoznaju sa nama.
Tog prvog dana B i ja se nismo makle sa šaltera. Nismo znale ni kako da naručimo kafu, pa nas je jedna koleginica naučila...zovemo lokalom kafe kuhinju.
- Nastavak sutra -
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (8).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. malaino | 08/07,2008 at 18:24
Poznata situacija. Svi smo nekada prošli tu fazu izgubljenosti u novom prostoru, ljudima, poslu...
2. sanjarenja56 | 08/07,2008 at 20:27
Prvi dan na poslu nije nigde lak...
3. Baladašević | 08/07,2008 at 20:34
Drago dete... I ja sam svojevremeno bio u opštini, na razgovoru za posao. Kako mi se nije svidelo tamo! Sviuštogljeni, prepotentni, sačuvaj me Bože! i primi me neka načelnica, koja li je već, nemam pojma...
Srećom, nisam dobio tu posao, ali sam uskoro radio u drugoj državnoj firmi.
No, danas je situacija drugačija. Opština nam je lepa, svi su nasmejani i ljubazni, atkosfera je prijatna (mislim na odnos sa strankama). Naravno, uvek ima nekog kome ne možeš nikako ugoditi, ali to je tako uvek bilo i biće...
Ponosim se svojom varoši. Varoš k'o varoš, svega ima, ali u globalu, dobro je!
Pozdrav iz ravnice!
4. Pinokio | 08/07,2008 at 20:58
Ne volim takve sluzbe, ali ponekad si primoran da i takve stvari obavljas. Iskreno, ne bih mogla raditi u Opstini! :(
5. hyperblogger | 08/08,2008 at 01:10
:) heheh :) cekam bas nastavak. slutim da ce biti loodo i nezaboravno.
6. iluzija | 08/08,2008 at 01:24
Najvaznije je da radis ono sto volis :)
Ni ja kao i @Pinokio nisam za takve poslove i svoj posao obozavam.
7. domacica | 08/08,2008 at 11:35
početak sluti na zanimljiv nastavak.
ako te kolege lepo prime, svaki posao je lakši i lepši.
a još ako si ga sama izabral...
Prijatno!*
8. tuzna | 08/08,2008 at 23:28
Zeljno cekajuci nastavak mogu da pretpostavim-pitanja bila iz geografije?I na kraju nista nije bilo toliko strasno?:)
Lepo je videti te opet.:***