Nova verzija Crvenkape
sonatica | 17 Novembar, 2008 22:44Da li se još neko seća one Crvenkapice, vuka i bake?
Bila je to šarena laža, samo su klinke zbog Crvenkapice počele da nose crvene kape i šeširiće.
Istina je veoma čudna, ali bar meni prihvatljiva.
U nekom velikom gradu, u ogromnoj kući sa bazenom, đakuzijem i svim
čudima tehnike živela je porodica, hm..nazvaću je Kapić - zbog one
čuvene kape. Otac porodice bio je debeli bankar, imao je skoro na
svakom prstu po zlatan prsten, i kupao se onako kako se kupao u
detinjstvu - subotom.
Majka je bila očajna domaćica, doterana u najboljim rimskim klinikama
za plastičnu hirurgiju, svakog dana je išla na fitnes, igrala je bridž,
očajna je bila zbog kuvarice koju je našao njen suprug i koja je kuvala
sva jela iz rodnog kraja njenog debelog supruga...sva jela sa obaveznim
belim lukom, crnim i ko zna kojim podvrstama luka.
Za devojčicu je malo ko mario. Ona je išla u školu, na koncerte razne, sa frendovima pričala je priče prazne.
Jednog dana se setila tatine mame - svoje bake, koju dugo nije videla.
Otošla je u Mercator i nakupovala nekoliko vrsta gotovih jela, dve -
tri vrste pića, i nekoliko čokolada.
Bakuta je volela da pije i da jede čokolade.
Tako opremljena, umesto na čas prakse, naša devojčica je sela u autobus
koji je vozio do nekog xy sela, ali morala je posle da ide peške.
U autobusu je srela seljane koji se vraćaju iz velikog grada gde su
obavljali poslove vezane za porez i gde su kupovali na veliko u
Mercatoru.
Nije ih slušala, upalila je svoj mp3 i čula se muzika Džoni Kokera.
Kada je stigla u selo, nastavila je kroz šumu, gustu, mračnu, strašnu.
Pokušavala je da se seti gde tačno živi baka, odavno je nije videla.
Idući tako po šumi srela je manijaka koji je bio maskiran u odelo vuka.
Gde si pošla mala? pitao je manijak...
Kod moje bake, miči mi se sa puta manijače jedan - ciknula je devojčica.
Opa, mala glumi žestoku klinku, znam ja tu tvoju baku, uvek se kod nje
ogrebem za neki evro i popijemo baka i ja po čašicu brlje, obavezno.
Prati me, nastavljao je manijak u odelu vuka.
Gde ste se to zaputili gospođice - lokalni čuvar šumskog dobra trčao je za njom.
Idem kod bake, odgovorila je i nastavila da prati manijaka.
Ej, frendovi čekajte i mene - drao se iza nje čuvar.
Tako je čudna družina došla do bakine kućice.
Baka se obradovala i svojoj unuci, ali više onoj kesi iz Merkatora i obradovala se i kobajagi vuku i lokalnom čuvaru.
Tada je naša devojčica-tinejdžerka skontala da su svo troje - i baka i vuk i čuvar prijatelji po čašici.
Baka je na sto izvadila dve vruće pite - sa sirom i sa zeljem, postavila je sto i stavila je obavezno čaše, za sve.
O, pa je ne mogu čist alkohol, pomislila je devojčica. Iz svog ranca
našla je tablu trodona, krišom je popila tri trodončića i onda je prvo
jela bakine čuvene pite, i pila je čisti džin, bez tonika.
Veselje u bakinoj kući trajalo je do kasno u noć.
Spa, spavaću kod tebe baba - rekla je svojoj baki.
Uzela je mob i pozvala je roditelje:
Stara, ja sam kod bakute, i spavaću ovde...pokušavala je da zvuči trezno.
Dobro dušice moja, onda mama ide na duplu partiju bridža, pusicu ti šaljem.
Sutradan je spavala do podne. Probudio je miris kafe. Kafa je bila dupla i jaka. Baka i ona mamurne.
Tog dana baka joj je poklonila kapicu crvene boje...Naša tinejdžerka je
molila baku da brzo prepravi kapu u šeširić, i bakine ruke su bile brze
nakon ispijene dve duple jake kafe.
Do sela gde je morala da sačeka autobus ispratili su je onaj smešni
čovek u kostimu vuka ( šapnuo joj je da je njena bakica šampion u svemu
) i baka je ispratila i lokalni čuvar.
Kada je stigla kući, zatekla je čudan prizor. Otac je vežbao na nekim spravama za fitnes, sveže okupan i namirisan.
Ej, stigla si ! Veselo je uzviknuo i zatim dodao da je sada trend biti vitak i igrati golf.
Videla je novu kuvaricu, koja je trenutno spremala neku italijansku i
špansku hranu, bez luka, iako luk daje aromu italijanskim jelima.
Mama je razgovarala sa baštovanom i još nekim mladićem. Renovirali su bazen, kako bi tata mogao uredno da pliva.
Da li ja to sanjam...pomislila je devojčica..
Ne, ne sanjam, evo zvoni mob, zove me drugarica da posle časova odemo do onog in kafića.
Stavila je crveni šeširić, pozvala je taxi i otišla u školu.
Čuda su moguća, ponavljala je u sebi nekoliko puta kao mantru- čuda su moguća.
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (3).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. tuzna | 11/17,2008 at 23:10
Stavila je crveni šeširić, pozvala je taxi i otišla u školu.
hahah....vazno da sesiric jos ima :)))
2. casper | 11/17,2008 at 23:50
Sonatice....Cuda jesu moguca...ali nazalost kratko traju....a onda se opet pojavi obicna suma i strasni vuk...koji pojede crvenkapicu...i tu je kraj...jer je lovac na odmoru i nema ko da ubije vuka.:(
3. donna | 11/18,2008 at 00:50
čuda su moguća, a ja ipak volim onu klasičnu priču o Crvenkapi. Ova moderna mi isuviše tužna. Teška. Ni nalik "pravoj"