Moj prvi radni dan
sonatica | 07 Avgust, 2008 17:46
Dok se nisam zaposlila u opštini, imala sam neko strahopoštovanje prema toj državnoj ustanovi. Odlazila sam tamo samo kada treba da izvadim Uverenje o državljanstvu, ili kada sam morala nešto da overim od dokumenata. Svi koji su tamo radili, činili su mi se strašno ozbiljni, pomalo strogi.
A onda je došao dan kada sam počela da radim. I to baš u toj ozbiljnoj i meni strašnoj opštini.
Petnaesti dan septembra. Godina 1993. Inflacija, prazne prodavnice, kupovina nes kafe i cigareta na Bulevaru.
Sećam se, kao da je juče bilo...dolazim u 7.15 a opština radi od 8.00. Sedam na neku ofucanu klupu, za stranke, pošto ne znam gde mi je kancelarija. Obezbeđenje i ja. Pustinja. Posle pet minuta dolazi još jedna devojka. Sela je pored mene. I odmah smo se prepoznale. Moja koleginica :) kojoj je prvi radni dan, kao i meni.
15-20 minuta pre osam počeše da stižu i zaposleni, upisuju se, uzimaju ključeve, otvaraju se kancelarije. Nekoliko minuta pre osam stižu i naša načelnica i njen zamenik. Načelnicu poznajem. Zove mene i moju koleginicu na kafu. Pijem kafu i slušam šta sve treba da radim i gde. Zamenik načelnika, koga danas retko srećem, posmatra nas kao razredni, strogo. Daje nam neku debelu knjigu svetlo plavih korica.
" Svakog petka ću vam postavljati pitanja iz ove knjige, to vam je za ispit ". Zamalo da kažem - " dobro razredni ", koleginica sagla glavu zbunjena potpuno.
" Nemoj da mučiš decu " - nasmeja se moja načelnica. Uvela nas je zatim u kancelariju - šalter salu, i pokazala nam naša radna mesta.
Odvojeni šalter za popunjavanje i prodaju obrazaca. Četiri, pet koleginica i kolega je odmah prišlo da se upoznaju sa nama.
Tog prvog dana B i ja se nismo makle sa šaltera. Nismo znale ni kako da naručimo kafu, pa nas je jedna koleginica naučila...zovemo lokalom kafe kuhinju.
- Nastavak sutra -
Posted in priče . Dodaj komentar: (8). Trekbekovi:(0). Permalink