ROZALINDA - Tuga–uvek je tu
sonatica | 03 Maj, 2008 22:46
Nisam danima mogla da se smirim. Bolela me je očeva smrt, ali mnogo više me je bolelo majčino ponašanje. Još uvek nisam prihvatila njenu mržnju, ružne reči, napade. Zašto sam ja drugačija od nje? Zašto je ona drugačija od mene. Razmišljala sam o tome.Nisam znala odgovore na ta pitanja.
Kada sam se na neki način smirila pokušala sam da mislim samo na bebu – plod ljubavi između M i mene. Štedela sam sebe. Nisam želela da se nerviram, da se mnogo umaram. Uzela sam bolovanje, čak sam i manje pisala. Nisam išla u redakciju.
U petom mesecu trudnoće dogodilo se nešto veoma bolno. Zbog jednog događaja i jednog starog pisma završila sam u bolnici u kojoj sam provela punih četiri meseca, dok nisam rodila malenog dečaka.
Telefon je zazvonio u ranim jutarnjim satima. Probudio me je.
- Tetka ovde, deda je umro, dođi kasnije..čula sam glas sa druge strane.
Iako se nisam sjajno slagala sa tim starcem, večito pijanim i pomalo grubim, odlučila sam da odem, da čujem kada je sahrana, ipak je on bio otac moga oca. Moj deda.
Sećanja su mi navirala, na one dane detinjstva kada je bio trezan i sredovečan čovek. Išla sam sa njim u cirkus, na Taš, vodio je računa o meni. Moju baku nisam zapamtila. Pričao mi je otac da je prerano umrla, ali nikada nisam saznala da li je bila bolesna ili je iznenada umrla. Kasnije se deda propio i postao je grub, i samim tim se nisam slagala sa njim dok sam živela u porodičnoj kući.
Na vratima me je dočekala tetka.
- Uđi, moramo da razgovaramo.
- Gde je mama?
- Otišla je da sredi papire za sahranu, dedu su već odneli. Ušla sam u kuću. Ćutala sam i ponovo nisam mogla da plačem. A bilo mi je žao, tek kasnije sam shvatila zašto.
- Vas dvoje – tvoj alkos i ti snosite troškove cele sahrane. – izgovorila je tetka čudnim glasom, malo nabusitim, ali i pomalo mekanim. Bila sam iznenađena, jer nisam očekivala da će njen glas biti mekan.
- Hoćeš kafu, u stvari već sam je stavila...nastavila je tetka i videla sam da nešto nije u redu, bila je nervozna. Otišla je u drugu sobu, i iz nje donela jednu neprovidnu, veliku kesu i u rukama je držala koverat.
- Slušaj Rozi...popij tableticu za glavobolju ako imaš, znam da ti je žao dede, a ja moram ovo da ti dam...
- Tetka, šta je ovo? – zbunjeno sam pitala... Ćutala je. Predala mi je kesu, koverat, donela čašu soka i onda je sa telefonom u ruci izašla iz sobe. Kasnije su mi pričali da je iz druge sobe zvala M da dođe po mene.
Otvorila sam koverat, u njemu našla novac, neka dokumenta, fotografije već skoro požutele i još jedan koverat. U njemu je bilo pismo. Zapalila sam cigaretu, i počela da čitam.
„ Najdraža, jedina moja Rozi.. Dok budeš čitala ove redove, ni deda a ni ja nećemo biti živi. Nećemo biti tu da te zagrlimo i kažemo ti da će sve biti dobro... Pogrešio sam mila moja, pogrešio sam. Više me nema da bih mogao da ispravim svoju grešku.Oprosti mi, ako možeš... Žena za koju si godinama mislila da ti je majka nije tvoja biološka majka. Ona je žena koju sam sreo na poslu, i koja je kriva za razvod tvoje prave majke i mene. Tvoja mama se zove Jelena. Profesor je književnosti. Odavno ne živi u Beogradu. Posle razvoda sa mnom otišla je u Australiju. Nije mogla da tamo povede i tebe. Ali,kada se tamo snašla uplaćivala je za tebe novac na moj poseban račun koji sam imao u banci. Ostavljam ti podatke o njoj, da bi je pronašla. Kontaktirao sam sa njom krišom. Pitala je za tebe. Slao sam joj tvoje fotografije. Kada si počela da radiš, slao sam tvoje tekstove, isečene iz novina.Zna sve o tebi, i želi da te vidi. Ah moja rasejanost..da se vratim na ono što je važno. Mila moja, mama i ja smo se sporazumno razveli, i da bih joj pomogao da ode posle razvoda, morao sam da prodam našu kuću, kuću u kojoj si prohodala, u kojoj si izgovorila prve reči „ mama...tata „...Mama je plakala dok je potpisivala rešenje o razvodu, a ja sam i tada, kao i sada bio slabić. Mogao sam da je molim da mi oprosti, da opet budemo zajedno. Žena za koju si godinama mislila da ti je majka bila je bogata. Deda, baka, ti i ja smo prešli da živimo u njenoj kući. Tu je već živela sa svojom sestrom, za koju si mislila da ti je tetka. Jelena je jedina žena koju sam voleo, i danas, kada sam teško bolestan, mislim na nju. Bila je posebna na svoj način. Mila, draga, ljubazna, tiha. Rozi dušo, muškarci prave greške. Brak sa tvojom mamom se raspao jer sam tada, u tom trenutku, želeo pored sebe, elegantnu, zanimljivu, i energičnu ženu, a takva je bila moja koleginica u koju sam se zaljubio i poludeo zbog nje.Tek kasnije sam shvatio da je ona zla, i da te je odvojila od mene. Baka je umrla od tuge, danima se svađala sa mnom zbog Jelene, i stalno je plakala. Volela te je mnogo. Umrla je kada si ti bila mala. Deda je počeo da pije zato što je ova žena čije ime ne želim ni da spomenem, bila okrutna prema njemu. Stalno su se svađali, a ja sam morao da ćutim. Prebacivala mi je što te nisam dao pravoj majci, prebacivala mi je zbog moje male profesorske plate, i zato što je deda sa nama. Nikoga iz moje porodice nije zavolela. Bili ste teret.A i ja sam joj na teretu ovako bolestan. Nasleđuješ mila moja bakin nakit, malo mog novca i štednu knjižicu koju sam prebacio na tvoje ime sa novcem koji je tvoja mama godinama slala. Oprosti mi, ako možeš, oprosti mojoj ludoj glavi...oprosti mi jedina moja devojčice...
Misli na tebe i voli te Tvoj tata...
Soba je odjednom počela da se vrti u krug. Jako me je zabolela glava i utonula sam u san.
- Nastaviće se -
Posted in priče . Dodaj komentar: (6). Trekbekovi:(0). Permalink