Jedna sasvim obična priča- sedmi deo
sonatica | 27 Januar, 2013 20:12
Pokucala je na vrata njegove kancelarije. Sa druge strane čula je "Slobodno!" i zatim je ušla. Za stolom, preko puta njega, sedela je visoka plavuša, doterana kao za večernji izlazak.
- Izvinjavam se ako smetam, mogu da dođem kasnije.
- Ne, slobodno sedi. Ovo je moja supruga kojoj upravo tražim stan.
Nije znala da li je više šokirala ta plavuša ili njegova izjava.
- Dakle, za danas imaš dosta stanova da gledaš. Molim te, pusti me da radim sada.
- A ko je ova?
- To mi je koleginica.
- Da li je samo koleginica, hmm? Posmatrala je od glave do pete i izlazila je laganim, gracioznim hodom, koji se nikako nije uklapao sa njenim grubim, besnim glasom.
- Izvini, očekivao sam da će od kuće zvati oglase, ali kaže da nešto nije u redu sa Internetom.
- Izvini ti što ti ovako upadam u kancelariju. Donela sam izveštaj o radu, da vidiš, pa da ga prosledim načelniku.
- A, izveštaj...dobro, sedi, hoćemo kafu?
- Može.
Listao je izveštaj otkucan na četiri strane formata A4.
- Odlično, setila si se da staviš i da smo organizovali one dve manifestacije na koje sam potpuno zaboravio.
- Ali ja nisam. Držao si uvodne govore na obe manifestacije.
- Ah, ispada da sam ja najviše radio, a ti i Ceca? Dodaj nešto još za vas dve, dobićete sigurno stimulaciju, a ti posebno jer si radila na ovom izveštaju.
- Evo šefe kafica! Iznenada je upala kafe kuvarica..nosim vam i sok, znam da imate gošću..a to si ti?
- Da, ja sam.
- A ja mislila ovde još šefova žena.
- Ti baš sve vidiš i znaš, pogledao je prekorno.
- Dobro, odoh ja sada, samo vi radite.
Uzela je gutalj kafe i onda je pozvonio njegov mobilni.
Sačekala je da završi razgovor.
- Idem ja sada da dopunim ovaj izveštaj, onako kako si rekao. I Cica će biti srećna zbog stimulacije, ali joj neću reći za svoju dodatnu stimulaciju, naljutila bi se.
- Čekaj, nisam te samo zvao zbog izveštaja, nego. nego..
Videla je da je odjednom postao rasejan.
Tada je u kancelariju ušao načelnik.
- Vidimo se posle. Prijatno načelniče...
Rekla je Cici za stimulaciju i ova je pevušila ceo ostatak dana. Ona je dopunjavala izveštaj, prisećala se svega šta je Cica radila a šta ona kako bi izveštaj bio još opširniji.
Tuga joj se nije videla u očima. Vešto je skrivala. Uspevala je u tome kada je imala puno posla.
*
Kod kuće je osetila da je lomi prehlada. Da, popila je hladan sok kod njega, a njoj grlo odmah reaguje na hladno.
Poslala mu je SMS "Možda sutra neću doći na posao. Hvata me prehlada. Izveštaj sam prenela na USB, poslaću ti mejl sa moje privatne adrese."
Samo što je spustila telefon pored kreveta stigao je odgovor. " Ne brini za izveštaj. Brzo ozdravi, moramo da razgovaramo. Važno je."
Kašljala je i ljutila se na sebe što se tako neoprezno razbolela. Jako je zanimalo šta on to važno hoće da razgovara sa njom. Valjda neće hteti da mu bude kuma? Ne bi mogla to da podnese.
Utonula je u san.
- Nastaviće se-
Posted in priče . Dodaj komentar: (3). Trekbekovi:(0). Permalink