Jedna sasvim obična priča- četvrti deo
sonatica | 19 Januar, 2013 00:07
- Stigao si, otkud tako rano? pogledala ga je iznenađeno
- Ne radim baš uvek prekovremeno.
- Da li si razmislio o onome?
- O čemu?
- Ponovo si zaboravio!!! Pa ne mogu da verujem, ti mene uopšte ne slušaš.
- Ne znam o čemu pričaš.
- Pričam o spa centru u Sloveniji, hoćeš da idemo za vikend?
- Odmah sam ti rekao da nemamo toliko para.
- Ma ja idem, a ti kako hoćeš!
- Slušaj, moramo da razgovaramo, ali hoćeš da ručamo prvo?
- Jela sam nešto u prolazu. Reci!
- Hoću da se razvedem od tebe.
- Molim!?!
- Da, vreme je, ovako više ne ide.
- Ne pada mi na pamet da ti dajem razvod.
- Zašto?
- Zato što tako hoću. Mogu.
- Daj, molim te razmisli. Ne moramo sutra da podnesemo zahtev.
- Ma, ne dolaziš u obzir. Odoh ja da prošetam. Zračiš mi negativnom energijom.
I stvarno se presvukla i otišla. Kao po običaju, nije znao gde ide.
Šta sam video u njoj? Da li sam se oženio iz inata devojci koja me je ostavila? U čemu je moj problem?
**
Na drugom kraju grada, Ona je raspakivala kese koje su njeni doneli iz hipermarketa. Radila je to mehanički. Pakovala je namirnice u frižider, u ostavu, tamo gde im je mesto.
Ponovo je razmišljala o Njemu. Da li on oseća bar delić onoga što ona oseća? Zašto je večito tužan i zašto glumi da je dobro, kad nije? Šta se dešavalo u njegovom životu. Nikad se nije žalio na nešto, na nekoga. I dok joj je pričao o svom teškom detinjstvu, i o tome šta je sve radio u životu pre tog posla, imao je osmeh na licu.
- Bog je tako hteo, ili sudbina..zavisi da li si religiozna ili ne. Iz ove kože se teško može.
Možda nije imao snage da nešto menja?
Poželela je da mu pošalje SMS ali je znala da nije sam i nije htela da mu pravi dodatne probleme.
Sredila je stan. Razgovarala je sa roditeljima, bratom, čula se sa drugaricom. Surfovala je malo po Internetu i već je došlo vreme za spavanje. Njen jednoličan život. Kuća-poso, kao u onoj glupoj pesmi.
Raskinula je pre par meseci sa dečkom i do nedavno joj je prijala samoća. Od kada se zbližila sa njim, želela je da ponovo bude voljena. Ah, pusti snovi. Promašene nade.
Uzela je rokovnik, i pre spavanja je dodala
Ne mogu da razumem sva ova uzburkana osećanja u sebi i plašim se da je on još jedna greška mog života. Šta li sada radi?
Pročitala je jedan deo knjige, ugasila svetlo i prepustila se carstvu snova. U polusvesnom stanju je pomislila - sutra moram opet da ga vidim..
-Nastaviće se-
Posted in priče . Dodaj komentar: (1). Trekbekovi:(0). Permalink