Moj prvi radni dan- nastavak
sonatica | 08 Avgust, 2008 23:23
Upoznala sam tog dana koleginice sa kojima sam i dan danas u dobrim, prijateljskim odnosima, iako neke od njih ne rade više u opštini.
Sa tugom se sećam Dragane i Živkice - dve dobre, plemenite žene, kojih već više od pet godina nema :(
Posle upoznavanja sa kolegama i koleginicama, B i ja smo počele da radimo. Kad se samo setim mog drhtavog glasa dok sam razgovarala sa prvom strankom.
Prvi radni dan ostaće mi u sećanju i po tome što me je jedna koleginica zaključala u kancelariji :)
B je otrčala da nam kupi doručak. Ostali su takođe bili na pauzi, opušteni 100 posto...U kancelariji Goca i ja :)
" Idem po kafu " reče žena, okrete se i zaključa vrata za sobom.
Zaboravila je na mene!!! Bila sam zapanjena..Kada se vratila sa kafom za sve nas, izvinjavala se, a kasnije smo se smejale toj anegdoti.
Godinu i po dana kasnije, po političkoj osnovi izbačena sam iz opštine. Ja, mali hrčak, opštinsko piskaralo, prodavačica obrazaca :)
Da, sada i taj otkaz posmatram sa vedrije strane.
Par godina kasnije, vratila sam se u opštinu na novo radno mesto, na kome sam i danas. Taj dan takođe nikada neću zaboraviti, bio je jako tužan, neprijatan, strašan i volela bih da mogu da ga zaboravim.
Mnogo ima anegdota iz opštine. Sećam se bake koja je na šalteru pitala gde je kardiolog - misleći da je u Domu zdravlja koji je prekoputa opštine.
Ili stalna stranka Borka B. koja je non stop podnosila tužbe i žalbe, i uvek bila histerična. Nekoliko puta smo zvali hitnu pomoć - bila je bolesna...ni nje već davno nema.
Ali, ipak, da ne bude ovaj deo tužniji od prvog- sećam se dede koji je došao kod mene u kancelariju i odmah sa vrata počeo da viče. Krenuo je kišobranom na mene, i udarac je dobio moj kolega koji se tu zatekao.
Danas, toliko godina kasnije, opuštena sam kao i ostale kolege. Imam jedinstvenu taktiku za rad sa nervoznim strankama.
Dođe stranka, počne sa vrata da viče. Ćutim i gledam. Zatim kažem da sedne. Mirnim glasom pitam da li želi kafu, i odmah je naručujem. Ljudi se iznenade, izvinjavaju, nije im jasno. Ali, tako se smire,i odmah rešimo određeni problem u sistemu na kome radim.
Koleginica koja tri godine radi sa mnom ne prihvata tu taktiku. Nervira je pomalo što tada slušamo različite priče, o različitim životnim sudbinama.
Razmišljam da menjam posao. Dvanaest godina radim isto. Postaje naporno, dosadno...ponekad. Ali, posao odlično znam i volim...videću...
- Uskoro Rozalinda -
- Laku noć i lep vikend svima -
Posted in priče . Dodaj komentar: (7). Trekbekovi:(0). Permalink