Rozalinda - SAMA
sonatica | 16 Avgust, 2008 20:28
Telefon je uporno zvonio dok sam kupala Jelu. Nisam se mnogo obazirala na njega. Želela sam da na miru okupam svoju malecku. Onog momenta kada sam Jelu stavila u krevetac i kada sam zapalila cigaretu, telefon je ponovo počeo da zvoni.
Da..Bio je to ponovo M. Videla sam njegov broj na displeju telefona i na listi propuštenih poziva.
- Ćao Rozi. Kako si, kako je Jela?
- Ćao, dobro smo...reci...
- Znaš, razmišljao sam o svemu. Da dođem na kafu?
- Naravno, ali pod uslovom da si trezan.
- Osećaš valjda po glasu da jesam- oho, počeo je da se ljuti...
Došao je, posle sat i nešto. Doneo je ogroman buket cveća, velikog plišanog medu, i kesu u kojoj je nešto bilo spakovano.
- Meda je za Jelu, a ovo je za tebe, glas mu je bio nervozan i pružao mi je cveće i kesu. - Ljubav se ne kupuje, pokušala sam da se izvučem iz njegovog zagrljaja...
Pogledala sam ga. Na licu je imao novu boru, tuga se videla u očima. Bilo mi je dođavola teško, ali odlučila sam da razum mora da pobedi srce. Srce je plakalo, a razum je bio hladan kao led.
Onda mi je ispričao za sina. Uspeo je da izađe iz zatvora. Utvrdilo se da nije kriv, i da je samo korisnik narkotika, ali ne i diler. Poslat je na lečenje umesto u zatvor na odsluženje kazne. Oružje je pripadalo njegovom drugu.
Njegova bivša, za koju je mislio da joj je potrebna uteha, pronašla je novu ljubav, nekog klinca iz kraja, mlađeg bar petnaest godina od nje.
M je obavešten o hapšenju sina jer je ipak, on bio otac. Počeo da živi u iznajmljenom stanu, sam. Nije se javljao jer je želeo da sam stavi tačku na alkohol i da se sredi. Pričao je sve u jednom dahu, i onda je rekao da voli mene i Jelu, i da je pogrešio što me je optužio da ga varam sa kolegom.
Ćutala sam. Morala sam i ja da razmislim. Tačno, bio je trezan i bio je ozbiljan. Nije postojao razlog da mu ne verujem. Ali, ćudljiva ženska pamet, nije mi dala mira. Setila sam se da je pokušao da me udari. Nebitno je to što je bio tada pijan. Ipak je to pokušao.
- Pusti sada mene da još malo razmislim. Neću ponovo da odlučim na brzinu. Više nisam ona klinka koja je ludela za tobom i koja ti je, bez razmišljanja, pružila miran dom.
- Rozi, ne mogu da te razumem. Toliko smo se borili za našu ljubav...
O Bože dragi, ponovo je počeo sa romantikom i patetikom. To liči na njega. Ali, ja više nisam romantična, još manje patetična.
- Rekao si sve što si želeo. Idi sada. Zvaću te, kad razmislim o svemu.
Otišao je. Bila sam sama. Po ko zna koji put u životu. Sama..ovoga puta sa devojčicom koju je trebalo čuvati, pružiti joj ljubav i topli porodični dom. Treba da ima oca. Ali oca koji nije mekušac i nestabilno biće koje će stalno padati i stalno se dizati sa dna. A M je bio takav.
Misli su mi se motale po glavi. Da li ga volim, koliko? Da li bi ponovo pokušao da me udari? Pitanja su se nizala, a noć je odavno pala i grad je utonuo u san. Bila sam budna i bila sam sama. Mama dolazi za sedam dana. Treba i njoj sve objasniti.
Preživeću sve, ponavljala sam kao mantru, dok se rađao novi dan a ja tonula u san...
- Nastaviće se -
Posted in priče . Dodaj komentar: (10). Trekbekovi:(0). Permalink