Pismo
sonatica | 01 Avgust, 2008 20:42
Žera je nekada davno napisao stih " Stižu me sjećanja.." I mene stižu ovih dana. Sećanja na neka prohujala vremena, na ono šta je bilo i šta je moglo biti. Ne mogu da pišem o sivilu svakodnevnice, niti o politici koja je tu oko mene. Drugi pišu o tome, a ja mogu samo o sećanjima..i o tebi...
Bila sam dete, jedno zaljubljeno, pomalo tužno i depresivno. Romantično dete koje ti je pisalo pisma. Sećam se da sam te ludo, ludo volela. Onako kako samo deca znaju da vole.
I obratio si pažnju na mene. Morao si, hteo-ne hteo :) Dosađivala sam ti telefonom i nisam znala o čemu sa tobom da razgovaram. Zapravo, plašila sam se tih razgovora. Za mene si i tada bio zvezda...a danas, toliko godina kasnije jesi ZVEZDA, u pravom smislu te reči.
Godinama sam maštala da te upoznam, da se slikam sa tobom...da razgovaramo...uživo.
U međuvremenu sam odrastala. Dete je postalo žena sa svojom prošlošću, sa svojom pričom. Promena u meni ima mnogo, jedino je nešto ostalo- ljubav prema tvojoj muzici, prema tvom glasu :)
Ostala je i želja. Želja da te upoznam i da popijemo kaficu i setimo se zajedno nekih ljudi kojih više nema, a koji su, na svoj način, obeležili deo naših života.
Imala sam priliku da te upoznam, zašto te nisam upoznala, kratka je, ali ružna i potpuno privatna priča.
Sećam se ovih dana...kroz muziku plovim hodnicima punim lavirinata tih sećanja, i nalazim samo tebe u svakom novom lavirintu. Sve polako nestaje, osim tebe.
I ne znam da li ćeš i kada ćeš čitati ovo pismo, ali znam da je moralo biti napisano. Kada budemo u prilici da se sretnemo komentarisaćemo zajedno mnogo stvari..
Čudni su putevi Gospodnji...i čudne su mnoge stvari koje nas vezuju i ne dozvoljavaju nam da budemo prijatelji...to jedino želim i to je jedino moguće.
Veliki pozdrav i osmeh ti šaljem zvezdo moja - ponosna sam na tebe
- preneto sa mog Facebook-a i posvećeno najlepšem glasu ex Yuge...
Posted in dnevnik . Dodaj komentar: (10). Trekbekovi:(0). Permalink