ROZALINDA – Susret ispunjen suzama i smehom
sonatica | 17 Maj, 2008 19:51Te noći i narednih nekoliko noći imala sam košmarne snove iz kojih sam se budila umorna i tužna. Svakog jutra sam gledala kroz prozor i očekivala M da dođe kod mene. I on je dolazio, i u toku pauze između suđenja, provodio je popodneva sa mnom, uveče je sedeo pored mog kreveta dok ne utonem u san.
Nisam znala kako on uopšte funkcioniše, kako radi, koliko se odmara i kako on izdržava psihički i fizički u novonastaloj situaciji. Ipak, brinula sam se za njega, da ponovo tugu ne leči alkoholom, brinula sam da li će izgubiti sadašnje klijente. Želela sam da idem kući, da tamo ležim, da odmaram, ali lekari to nisu dozvoljavali.
Jednog jutra, za vreme pauze, pre suđenja, M je došao sa ogromnim buketom cveća. A soba je već bila ispunjena cvećem.
- Ljubavi moja, danas sam otkazao nekoliko suđenja. Dolazi tvoja mama i idem da je čekam. Želim da vidi da moja ženica ima puno, puno cveća – pokušavao je da me nasmeje, oraspoloži, ohrabri.
- I dočekaću je u bolnici..počela sam da plačem.
- Ljubavi, smiri se, biće sve u redu. Ovo je potreba, moraš dušo da misliš na bebu i na sebe.
Onda mi je rekao da je uspeo da sredi stan da izgleda tip-top, naručio je tortu i još neka jela iz ketering servisa.
- Rezervisao sam tvojoj mami hotelsku sobu, rekla mi je da ne želi da mi smeta u stanu, dolaziće i tamo, ali puno vremena će provoditi sa tobom..ljubio me je po kosi, i pričao mi šta je sve razgovarao sa mamom.
Bila sam veoma uzbuđena.Plakala sam, zatim se smejala srećna što ću konačno upoznati svoju pravu majku.
Kada je M izašao, istuširala sam se, oprala kosu i zamolila devojku koja je bila u sobi sa mnom da me isfenira. Za nijansu sam se osećala bolje, i pored toga što su me mučila mnoga pitanja: Šta da joj kažem? Šta da je pitam? Da li da je zagrlim? Da li možemo da uspostavimo bliski kontakt?
Sati su presporo prolazili, ja sam čekala i iz trenutka u trenutak postajala sam sve nervoznija.
Iznenada su se vrata sobe otvorila i videla sam M.Iza njega je stajala moja majka. Ušli su u sobu.
Ispred mene je stajala žena srednje visine, elegantno obučena, duge smeđe kose...Jelena...moja majka...
- Dušo moja, bile su njene prve reči posle kojih su usledile suze.
- Mama...i mene su suze gušile.
Čvrsto smo se zagrlile, plakale, gledale jedna drugu. M je neprimetno izašao iz sobe.
Onda smo počele da razgovaramo. Smejale smo se, na mahove ponovo plakale. To popodne i veče zauvek će mi ostati u sećanju.
- Nastaviće se -
Posted in
priče .
Dodaj komentar: (6).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
1. vladica | 05/17,2008 at 20:28
bravo , bravo ...nemoj popuštati idi do kraja , očekujem knjigu :)
2. pinokio | 05/17,2008 at 20:41
Kasnis sa ovim nastavkom, kasniiiiss! Nadam se da ce sledeci stici brze!
3. sanjarenja56 | 05/17,2008 at 21:39
Dobro, opraštam ti što sam dugo čekala nastavak, jer je lep. Samo nastavi, moliću lepo!
4. phedredelaunay | 05/17,2008 at 22:30
Nadam se da ce nastaviti ovako lepo. Ali... neka bude kako biti mora, samo pisi.
5. donna | 05/17,2008 at 23:25
Požuri bona sa nastavkom:)
6. lilanina | 05/18,2008 at 15:13
OK pošto su te već iskritikovali što kasniš s nastavkom samo ću reći da čekam sledeći s nestrpljenjem :)