ROZALINDA - VENČANJE
sonatica | 18 April, 2008 23:01
" Svanulo je iznad crkve Svetog Marka..." čuo se Borin glas tog jutra dok smo se M i ja polako spremali za odlazak u hram i u opštinu.
Imali smo i dovoljno vremena za nesicu i za poljupce u nizu.:)
Posle jednog hladnog martinija bila sam spremna.
Kratka haljina boje šampanjca i ravne cipelice takođe boje šampanjca. Sama sam se isfenirala i blago našminkala.
Ej, ja Rozi iz one pustinje od kafane, ja bre u haljini i našminkana. Nisam navikla na takvu garderobu, večito sam u farmerkama, duksu i patikama.
M je zračio, onako fino doteran, kao nekad.Izgledao je i mlađi, jer je prethodnih dana sredio svoj stajling.
Došli su i kumovi, moja kuma i njegov kum – Rene iz one kafanice.
Prvo smo otišli u hram Svetog Marka i tamo dali obećanje pred Bogom, da ćemo biti zajedno i u radosti i u nevolji. Sveštenici iz te crkve su zbog mene napravili izuzetak, i venčanje je održano u četvrtak umesto za vreme vikenda. Mnogo puta sam intervjuisala starešinu tog hrama. Venčanje je trajalo dugo, mnogo duže nego u opštini.
U opštini smo slušali „ Svadbeni marš „ u pozadini čuvenog govora Duška Radovića.
M me je poljubio, potpisali smo se u matičnu knjigu i kumovi su se potpisali. Oboje smo bili presrećni, na trenutak smo zaboravili sve probleme.
Skadarlija uveče je divna. Večerali smo sa kumovima i tako obeležili za naš izuzetno važan dan.
Bila sam samo malo tužna. U našoj radosti nisu učestvovali naši najbliži, bili smo sami, kao da smo se u samoći sreli i u samoći zavoleli. Nisam javila mojima da sam se venčala.Imala sam mnogo problema i morala sam da ih rešavam sa mojim čarobnjakom.
Ali, sutradan se na mojim vratima pojavila majka...
- Nastaviće se -
Posted in priče . Dodaj komentar: (6). Trekbekovi:(0). Permalink