OSMA PRIČA O ROZALINDI
sonatica | 16 April, 2008 23:28
Zapravo, nisam ni spavala te noći. Mozaik moje prošlosti sklapao se pred mojim očima.
Majka, po prirodi uvek nervozna, otac zamišljeni profesor istorije, tetka- sestra moje majke-stara usedelica, deda alkoholičar.
Kada sam napunila osamnaest godina još sam živela u tom domu.
Posle rođendana majka i tetka su mi rekle da je vreme da se osamostalim, otac je ćutao i gledao u prazno, a deda alkos se smejao, ni dan danas ne znam čemu se smejao.
Fakultet sam završila u studentskom domu, tamo sam mesto dobila zahvaljujući majci moje najbolje drugarice.
Kao diplomirani novinar tih crnih devedesetih nisam mogla da nađem posao ni u elektronskim, a ni u štampanim medijima.
Živela sam kao podstanar nekoliko godina, i radila kao sekretarica u jednom preduzeću, a onda sam otišla u Nemačku, da radim kao kućna pomoćnica jednoj bogatoj srpskoj porodici.
Zahvaljujući toj porodici radila sam na još jednom mestu, i tako sam posle tri godine zaradila za malu garsonjericu u potkrovlju.
Bila sam depresivna i sama. Živela sam za martini sa ledom, i za priče u onoj pustoj pustinji od kafane.
Kada sam konačno dobila posao, bio je to posao u jednim pomalo tabloidnim novinama.
Tu sam upoznala mog čarobnjaka, moju ljubav.
Bio je advokat u sporu koje su naše novine imale sa jednim političarem.
Aktivirala sam se u jednoj političkoj stranci. Tamo je bio i moj M.
Tako se razvijala naša ljubav.
Sada, kada treba da se udam za njega, treba po savetu majke i tetke da ga ostavim.
Neću to da radim.
Zašto bih slušala nekoga ko me je oterao iz kuće, osobu čiju ljubav nijednom nisam osetila.
M me voli, preživećemo sve ove paklene dane koji nam slede posle venčanja.
Preživećemo...tada sam zaspala, sa tom rečenicom na usnama.
- Nastaviće se -
Posted in priče . Dodaj komentar: (6). Trekbekovi:(0). Permalink