Letnja depresija
sonatica | 15 Avgust, 2008 09:09
Ne pišem ovih dana. Ćutim i razmišljam u tišini. Uhvatila me je dobro znana letnja depresija. Ne mogu da izađem iz nje.
Tražim smisao u sunčanim jutrima. Ne nalazim ga.
Tražim svetlost u vrelom danu, i ne mogu je pronaći.
Tražim nešto u vrelim letnjim noćima i ne mogu da pronađem to nešto.
Na radiju tužne i ružne vesti. Oko mene takođe tuga. Lagano nestaje jedan svet. Svet koga sam poznavala i volela.
Ne mogu da se naviknem na promene. Ja sam rob navika. Juče, sasvim spontano, počela sam priču o njemu. Shvatila sam posle da me muče ta sećanja. A živim od njih.
Ne znam da napišem dobar post. Ovaj je previše obojen nekom sivom bojom svakodnevnice.
Tražim sreću u retkim nasmejanim licima. Lažan je osmeh. Vidim to i osećam.
Još jedno vrelo leto bliži se kraju, a mojoj tugi ne vidim kraj. Ne tražim puno.
Samo mrvicu razumevanja, malo pravih osmeha i iskrenih reči.
Borim se protiv veštice zvane depresija, sa velikim slovom D. Kida mi dušu, razara telo, čini da postanem neka druga osoba.
Izgubljena u vremenu i prostoru, uzalud tražim LJUBAV da se vrati....
Posted in tuga . Dodaj komentar: (10). Trekbekovi:(0). Permalink